Ivicin krevet, jutro

Bzzzzz... Po sobi je letjela muha zunzara! Zaboravila je kuda je ušla i panično je tražila izlaz. Dole, ispod nje, na širokom krevetu bile su dvije spodobe zamotane u bijele plahte. Muha pomisli da je zalutala u neku egipatsku piramidu i da gleda friško zapakovane mumije. Da sleti, da provjeri u kakvom su stanju, pomisli. Na jednom mjestu je pronašla pogodan prostor za sletanje. Neko brdo čudnog oblika. Za razliku od onih, njoj poznatih piramidalnih, ova uzvisina je bila kupasto-loptasta. Na vrhu je imala tamnu kapu. I zunzara je na tu tamnu kapu odlučila da se spusti. Nešto ju je privlačilo baš to mjesto.

Čim je sletjela, muha preispita svoju bližu okolinu. Nešto onim multi-okom, nešto ticalom, a onda malo nogama protrlja po tlu ispod sebe da dobije osjećaj gdje je stigla. Ustanovila je da se od tog njenog ispitivanja tamna kapa povećala, a dva-tri trsa koja su bila uokolo su se podigla i ispravila. Prilaz oko kape je odjednom postao neravan, pun nekih izbočina, što ju je tjeralo da stalno šeće gore-dole i zavija lijevo-desno. A onda se, iznenada, cijela uzvisina počela njihati da je muhi na momenat pozlilo, a naročito se prepala kada se podigao neki iznenadni glasni vjetar jačeg zvuka nego udara. Muhe nemaju problem kad lete, ali kad se nešto njiše odmah dobiju morsku bolest. Zato ih ni nema daleko na moru. Muha zato poleti da nađe mirnije tlo i sleti na drugu mumiju, na neko manje brdo, sa dva otvora. Iz njih se osjećao laganiji vjetrić, manje glasan i ne baš konstantan, ali je stvarao neki zvuk kao da se duboko unutra nalazio motor. Znatiželjna da vidi odakle taj zvuk dolazi, zunzara uđe u jedan od tih otvora koji je iznutra izgledao kao neka pećina, obrasla dugom travom koja ju je škakiljala. Gajtan trava, pomisli muha i oproba kako djeluje na nju kad mahne krilima. Trava se zatalasa i odjednom je još dublje unutra povuče neki kontra-vjetar. Pokuša da se spasi paničnim mahanjem i treperenjem krila. No, uzaludno je njima udarala po zidovima tunela. Onda su odjednom začuo jak zvuk, Pljas! , pa osjećaj da je nešto stišće i gnječi i najzad tišina.

Tako je završila svoje jutro muha zunzara, a započeo svoje buđenje Ivica. Sav bijesan je ispuhnuo desnu nosnicu i na plahti ugledao debelu crnu muhu govnaru koja je još trzala krilima, pa da ne bi odletjela i nastavila svoje napasno upoznavanje s Ivicom, on je mlatnu i dokrajči. Dosade treba što prije likvidirati, pomisli dok je gadljivo prstom čistio nos, osjećajući još svrab od zunzarinog prisustva u njemu.

„Šta je bilo!?” skočila je Raza. Bradavice na grudima su joj bile izuzetno tamne i nabrekle, otvrdnule.
„Ma ništa. Samo jedna dosadna muha!” odgovorio je Ivica.

Raza se baci nazad na jastuk i ovlaš pređe rukom preko grudi, opipavajući ih. Osjećala se čudno uzbuđeno. Sanjala je neki erotski san, ali nije mogla da se sjeti kakav.

Ivica je prstom, kao da igra klikera, udario mrtvu muhu gledajući kako leti i pada negdje na kraj tepiha, među bijele rese. Zapamtio je mjesto da je poslije pokupi. Glave naslonjene na stisnuta koljena, koja je doticao bradom i od njih si masirao podbradak, zamislio se, onako još bunovan i naprasno probuđen. Trebalo mu je kisika u krvi da se razbudi. Malo cirkulacije. Trebalo mu je koncentracije i malo nježnosti nakon protekle večeri. Odjednom je osjetio ruku na leđima. Mekanu, znatiželjnu ruku dugih prstiju, što ga istražuje, mijenjajući način, ritam i sredstvo. Čas jagodicama prstiju, čas vibrantno noktima, a čas punim dlanom šetala se po njegovim leđima Razina ruka. Kad je sve prepipala, spoznavši ih, krenula je preko boka naprijed da i prednji dio istraži. Osjetio je kako se njeno tijelo približilo i dodirivalo ga sa dvije tvrđe izbočine. Njihov se dodir postepeno počeo gubiti pripijanjem cijele površine Razinih grudi. Fin osjećaj, pomislio je Ivica, a onda osjetio kako njeni prsti raspliću zamršene dlake ispod njegovog pupka, nastojeći da stignu do željenog cilja što prije. I sam „cilj“ im je u tome pomogao svojim naglim uspravljanjem, kao da je želio reći: „Evo me, tu sam, šta si htjela?“

Ivica se okrenuo i obgrlio Razu, pokušavajući nervoznim prstima doći do njenih gaćica. Nisu bile na njoj. Pogledao ju je. Držala ih je u ruci i mahala mu njima pred očima. Onda ih je bacila gore u vis. Gaćice su poletjele visoko iznad njene pružene ruke, a onda, dok su padale dole nazad, zakačiše se na rub naslona kreveta i skliznuše uz zid iza njega. Ivica, nezadovoljan njenom predstavom, primijeti neprimjereno trenutku strasti: „Sad si bacila gaće pod krevet u nakupljenu prašinu i paučinu!“

Otkako je ostao sam, bio je svjestan stanja u kom mu se stan nalazio, ali ne i Raza. Mahinalno se nagnula na bok i sagela, zagledajući ispod kreveta gdje su joj pale gaćice. Onda se ispružila dok ju je on uhvatio za jednu poluloptu stražnjice, da se slučajno ne prevagne i ne padne i sama na pod. Napokon se iskobeljala iz te neobične, nestabilne situacije, digla se i ponovo vratila u početnu pozu. Samo što je sada u svakoj ruci imala po jedne gaće.

„Našla sam još jedne gaće! Čije su?” promatrala ga je s izrazom između ljutine i osmijeha. Ivica je gledao gaće i bez puno razmišljanja zaključio: „Gaće su tvoje! Ja sam ti ih kupio. Zar se ne sjećaš?“ Onda se počeo smijati.

Raza ih pogleda bolje, rastežući ih pred očima i onda ljutito nastavi: „Nije ništa smiješno. Šta se kesiš?“ U momentu se sjetila njihove zadnje svađe, pred raskid, kada je gaće koje joj je poklonio bacila na zid, pa su i one tada isto tako pale negdje iza kreveta. Razišli su se i nije bilo više prilike da ih ponovo uzme. U prvi momenat je pomislila da su tuđe, ali sada više nije imala razlog da se ljuti. Nezadovoljna, panično je tražila neki novi razlog za ljutnju i, normalno, kad čovjek nešto traži onda to obično i nađe. „To znači da godinu dana nisi usisao prašinu ispod kreveta. Kako me možeš dovesti u takav svinjac?“ Bila je zadovoljna što je imala dobar razlog da ga natjera da je pokuša smiriti. Muškarci kad trebaju da isprave svoju krivicu postanu nježni, pažljivi, pravi tješitelji. Samo ni u tome ne treba pretjerivati jer se znaju, ako mirenje brzo ne uspije, pretvoriti u čistu suprotnost, histeričnih neshvaćenih paćenika, a to je teško i gledati, kamoli slušati.

Ivica je ponovo krenuo da je grli, ali ona, kao da joj đavo nije dao mira, odbaci ga, naglo ustade i ode do ćoška gdje je stajao usisivač - njena jedina uspomena na početak marketinške karijere. Dohvati ga bijesno, kao da ga se zaželjela, i krenu da obnovi neke svoje prezenterske vještine. Bila je gola s mitskom mašinom u rukama, koja je grmila i po sobi srkala sve ispred sebe. Ivica ju je gledao i ne znajući zašto, uzbudio se. Možda zbog zvuka i njišućih grudi koje su pratile njene energične pokrete. Ustao je, uhvatio je za ruku kojom je držala usisivač, otrgnuo je od njega i privukao sebi. Pali su zajedno na krevet dok se usisivač zanjihao i nastavio dalje da ronda svojim monotonim zvukom. Raza je njihala bokovima, a Ivica je micao kukovima. Slično se micao i usisivač, i vibrirajući približavao polako krevetu. Kao da je i sam htio da se priključi tom činu strasne ljubavi, bolje reći nepresušne želje, jer za ljubav baš i nisu bili više zainteresirani. Raza je pustila onaj treperavi karakteristični uzdah, koji je ipak nadjačao monotoni šum aparata. Ivica je odgrčio pražnjenje svojih životnih bisaga. A mašina je još uvijek uporno stvarala buku. Trebalo im je malo mira. Ivici nije ni najmanje pasala takva tvrda muzika, pa nogom zakači šnjuru koja je išla od mašine do zida, potegnu je i izvuče iz utičnice.

Napokon se sve stišalo. Sada su oboje bili smireni, opušteni, prepušteni onom postfestum milovanju, koje je bilo nešto kao pospremanje iza ljubavnoga čina. Raza je zagrlila Ivicu, stisnula ga k sebi i dugo ljubila. Imala je osjećaj da je opet sve kao nekad. Vani su se čule ptice koje su otkrile neko novo nalazište hrane i onda, onda odjednom ta kobna melodija. Zvuk violončela na susjednom prozoru susjedne kuće proizveden pod prstima tajanstvene susjede Marice-Marie.

***

Raza se obukla na brzinu, bijesna kao ris. Prisjeo joj je seks. Htjela je samo da što prije pobjegne od tog prodornog jutarnjeg zvuka. Pomisli da vrati usisivač na njegovo mjesto, ali se suzdrža i krenu prema vratima uz šturi pozdrav: „Dobru zabavu ti želim!“ Zape za onu šnjuru koja je još visila pored kreveta, šutnu je nogom i doda uz kiseli osmijeh: „A čišćenje neka završi Marie. Nadam se da i to zna raditi jednako dobro kao guditi gudalom!“

Raza se izgubila u trenu, a Ivica je sjedio na krevetu razmišljajući šta da radi. Vani se začuo motor Razinog auta. Ustao je i pogledao na prozor. Upravo je izlazila s prakinga polako vozeći u rikverc. Na susjednom prozoru vidio se dio otkrivene Maričine noge, a gola se ruka pojavljivala i nestajala dok je vukla gudalo. Isto tako se pojačavao i stišavao zvuk melodije. Opet ona narodna, tradicionalna, da ga podsjeti na prošlost, na historiju, priče i mitove. Popeo se na stolicu i izvadio Knjigu iz skrovišta. Uzeo je jednu jaču papirnatu kesu i stavio je unutra.